Svi moji pokušaji su bilo osuđeni na propast iz jednog očitog razloga. Moj cilj je bio jako apstraktan (želim do ljeta super izgledati u bikiniju i sl.) i nisam imala pojma što zapravo radim.

Ja idem na dijetu. Eto, na dijeti sam. I što sad? Nisam se nikad zapitala što ja točno mogu, a što ne mogu. Ako ne mogu, kad ću moći. Mogu li ja ustati s kauča i otići trčati maraton? Ne. Ne bih ga mogla niti otpuzati, a kamo li trčati. Pitanje je bih li to puzanje preživjela.

Uvijek sam mrzila trčanje. To mi je baš bilo i grozno i naporno i jako teško. Od same pomisli da moram obuti tenisice bi mi došlo da zaplačem (bilo je svega par pokušaja). I onda bih ja tako, prilično demotivirana, otišla trčati i trčkarala besciljno dok me ne bi počela boliti slezena, okrenula se i otišla doma. I, naravno, zaključila da je trčanje zlo. Sad se veselo spremam za svoju prvu utrku.

Nitko od nas u početku ne zna što može. Zato su nam potrebni testovi.

Za početak našeg novog života, trebamo sami sebi dokazati da mi to možemo. I zato trebamo tri mala cilja. Skroz mala. Zašto tri? Jedan se odnosi na fitness, jedan na prehranu i jedan na motivaciju.

Što je bitno kod biranja tih malih ciljeva? I ciljeva općenito da se razumijemo? Da su održivi prije svega. Ako svaki dan kasnim na posao, nema nikakvog smisla kao fitness cilj zamisliti da ću sići jednu stanicu ranije iz tramvaja i prehodati dio puta, a zapravo toliko kasnim da bi mi se bilo najpraktičnije teleportirati.

Ne smiju biti i nešto što već radimo. Ako svaki dan idem pješice na posao to mi ne može biti cilj jer onda cilj ne ispunjava svoju svrhu.

Ti početni ciljevi trebaju biti dovoljno mali da nam ne budu teški ili neugodni, ali opet moraju biti dovoljan izazov.

Moji početni ciljevi su bili - fitness cilj uvijek umjesto lifta koristiti stepenice. Čini se jednostavno, ali morala sam se podsjećati da ne idem liftom i nije mi se baš uvijek dalo. Noge su mi bile jako zahvalne za malo protezanja, a ja sam se već nakon dva dana počela osjećati jako ponosno na sebe kad god bih hodala uz stepenice.

Prehrana - kao cilj sam si zadala da barem jednom dnevno pojedem komad (ili šalicu) voća i barem jednu porciju povrća. I to s ečinilo jako jednostavno jer sam bila uvjerena da jedem dosta voća i povrća sve dok se nisam uhvatila da za večeru užasnuta žvačem jabuku jer sam shvatila da nisam uopće jela voće taj dan.

Motivacija - taj dio mi je bio najteži jer o motivaciji nikad nisam razmišljala. Dijeta je dijeta, eventualno mogu uključiti vježbanje, ali koga briga što te pokreće i tjera dalje. Odlučila sam pisati dnevnik svaki dan. Tek nekoliko rečenica, samo da se prisjetim koliko sam bila uporna i koliko je nekad znalo biti teško. I koliko sam bila ponosna na sebe.

To je to za početak. Tako malo, a ipak jako puno. I meni se činilo jednostavno i nepotrebno dok nisam došla do kraja tjedna i shvatila da sam uspjela i zo bez greške. Nakon toga sam bila sigurna da mogu dalje.

Bok svima!

Ja sam Liverpool Lou i odlučila sam pisati blog kao motivaciju sebi (ako još kome pomognem, super). Imam višak kila s kojima se mučim već skoro godinu dana i tek kad sam odlučila promijeniti pristup sam počela mršaviti. Do nedavno nije bilo rezultata, samo frustracije.

Što sam radila krivo?

Dijete - nisam ih isprobala puno na svu sreću, ali vjerojatno dovoljno da si dovodem metabolizam do ludila. Dijeta 17 dana, carbs cycling... Zvuči poznato?
Puno puta sam na forumu pročitala da je određena dijeta O-D-L-I-Č-N-A. "Bila sam na njoj prošle godine i skinula sam 17 kila. Kasnije sam se udebljala, ali nije dijeta kriva nego ja i moje prežderavanje."
Naravno da dijeta nije kriva. Dijeta nije osoba, stručnjak ili što god vam drago. Dijeta je nekakav više ili manje smislen jelovnik na papiru.
Zašto mislim da su dijete besmislene? Zato što je debljina samo posljedica dubljih problema i to što tjedan-dva-tri jedan dan jedemo jaja, drugi kupus, neće promijeniti ništa. Osim što što će izazvati jo-jo efekt.
To se meni dogodilo. Jedan dan počinjem s dijetom, drugi dan ne mogu izdržati, a da ne pojedem dva kroasana. Rezultat? Rapidno debljanje. Otkad sam čvrsto odlučila skinuti tih nekoliko kila viška sam se udebljala više od deset.

"Neću više jesti slatko" - ili kruh ili ugljikohidrate ili bilo što drugo. Da, parfe torta nije zdrava, ne trebam biti nutricionist da bih to znala. Ali... postoji ali u čitavoj priči. Ako ja ima problema sa slatkim, ne mogu ga jednostavno izbaciti iz prehrane i stvar će biti riješena. Koliko dugo ću moći tako? Do kraja života? Mislim da ne bih mogla. Ma zapravo, znam da ne bih mogla. Ono što trebam naučiti je kontrolirano jesti slatko.

Dijetna hrana - probali ste light mliječne proizvode? Meni se lice razvuče u grimasu čim se sjetim vode u koju je dodana kreda za pisanje po školskoj ploči koji proizvođači nazivaju ligh mlijekom. Light sirni namaz? Jesam li ja jedina kojoj ima okus kao da su dodali malo benzina za bolju aromu? Krekeri od riže? Da zatvorim oči, ne bih ih razlikovala od stiropora, što zbog okusa, što zbog teksture. Ima još odvratnih dijetnih stvari na tržištu. Ali ih ja više ne mislim isprobavati.
Osim problema s viškom ugljikohidrata i zaslađivačima, glavni problem tih proizvoda je što nisu zamjena ni za što. I dalje ćete biti željni hrane koju volite i dogodit će se isto što bi se dogodilo i da pokušate ne jesti slatko - kad-tad ćete se prejesti te hrane koju toliko silno pokušavate izbjeći. Takozvana brljanja u dijeti.

"Od ponedjeljka sam na dijeti" - pokušaj osuđen na propast. Ako sam od ponedjeljka na dijeti, a danas je petak, to znači da mogu jesti kao nespašena. I onda ću na dijeti izdržati tjedan-dva i onda puknuti i prejesti se. Pa opet od ponedjeljka na dijetu. Jednostavnom matematikom je lako izračunati koliko je to mjesečno više kalorija u tim danima kad jedem prije grozomorne restriktivne dijete. I u trenutcima kad mi dojadi tzv. jajčan dan pa pojedem palačinknu, dvije, tri.
I na kraju svega slijedi ona poznata rečenica : "Još mi se nije dogodio klik u glavi" i nemoćno odmahivanje rukom. Ne želite da vam se dogodi ikakav klik u glavi. To je siguran znak da imate moždani udar. Klik u glavi ne može biti dobar kako god okrenuli. Nikome se ne događa nikakav klik koji će preko noći promijeniti loše navike i emocionalne probleme. Ako vam se dogodi klik u glavi, idite u bolnicu.

Tablete za mršavljenje - Da postoje magične tablete koje će od debeljuce napraviti manekenku isklesanih mišića u svega nekoliko tjedana, bi li Oprah bila debela? Ne bi.
Što se točno nalazi u tim tabletama? Izazivaju žeđ? Super. Svi mi silno želimo da nam neidentificirani kemijski spojevi izazivaju trenutnu dehidraciju.
Blokiraju centre za glad? Oduvijek sam željela da mi sumnjive tvari proizvedene u kineskim podrumima mijenjaju kemiju mozga.
Sve i da djeluju bez ikakvog rizika za zdravlje (a takvih još nema) ne rješavaju ono što vas je uopće primoralo na kupovanje takvih pripravaka. Neće vam reći zašto se debljate. problem pod tepih i gotovo.

Gladovanje - preskakanje doručka, ručka, večere, neću jesti iza 17,18,19 sati i sl... I to zvuči poznato? Koliko dugo možete gladovati? Što ćete prvo napraviti kad vam dojadi gladovanje? Već zamišljate onaj čokoladni kolač?
Nikad nisam pokušavala ne jesti iza određenog sata i nikad mi nije bilo jasno odakle ta ideja. Kao da tijelo ima neki ugrađeni sati i nakon 18 sati se sve što stavite u usta pretvara u špek na trbuhu.

Plan? Koji plan? - možete vi biti super entuzijastični i računati na klik u glavi i što god vas još veseli, ali (osim ako ne trebate izgubiti 2 kile) to vas ne može držati dugo. Potreban je dugoročan plan. Potrebni su ciljevi. Potrebna je strategija. No tko bi se zamarao time, susjedova kuma je rekla da dijeta 10% djeluje pa hajdemo probati.

Želim rezultate još jučer - svi bismo mi silno htjeli biti manekeni do ljeta i ne sramotiti se na plaži. Svi bismo mi željeli neku magičnu pilulu ili dijetu nakon koje bismo u kratkom roku izgledali super i nakon toga nastavili "normalno" jesti. Pametnije bi bilo iskoristiti godinu-dvije života da naučimo što znači normalno jesti. Da naučimo što su uopće rezultati. Je li bitnije smršaviti pet kila ili smanjiti trigliceride? Ne znamo, zar ne? Ali trigliceridi se ne vide kad navučem bikini na sebe.

Pogrešni motivi - ovo je posljednje, ali ne i najmanje važno. Želite li stati u traperice iz srednje škole? Želite li se prestati sramiti svoga tijela? Želite li da vas onaj Matija iz ureda konačno primijeti? A što je sa zdravljem? Što je sa zdravim navikama? Što je sa samopouzdanjem?
Želite li biti sretni i kad stare traperice opet postanu premale?

Ja sam odlučila mijenjati svoje navike i način razmišljanja korak po korak. Ne želim više biti sretna mjesec-dva, a onda gledati kako se debljam i biti nemoćna to promijeniti. Želite li se pridružiti?

Oznake: mrsavljenje, mršavljanje, dijete, zdrav život, fitness